Znakovni jezik sve se više priznaje kao prirodni jezik gluhih osoba zbog njegovih jezičnih sastavnica i mogućnosti komunikacije. Djeca već samim rođenjem stječu predispozicije za usvajanje prirodnog jezika, što je kod gluhe djece znakovni jezik. Dakle, oni od samoga rođenja trebaju biti okružena osobama koje u svakodnevnoj komunikaciji koriste znakovni jezik kako bi učenjem po modelu usvojili svoj prirodni jezik. Isto kao i kod govornog jezika, i znakovni jezik obrađuje se u lijevoj polutci mozga. To omogućuje komunikacijski, jezični, kognitivni i akademski razvoj gluhog djeteta koje sa svojim okruženjem komunicira na znakovnom jeziku. Upravo to poticaj je za usvajanje znakovnog jezika kod gluhe djece kao i činjenica da dobro poznavanje prvoga jezika vodi k boljem usvajanju drugog jezika, odnosno do dvojezičnosti.
Dvojezičnost omogućuje lakši protok i veću dostupnost informacija koje su gluhim osobama nužne za razvoj, ali i kako bi čujuće osobe gluhim osobama omogućile sredstva potpore i pomoć. Veća količina informacija dovodi i do većeg kognitivnog razvoja, što omogućuje veće akademsko postignuće.
„Uvjeti da gluha djeca uspješno nauče drugi jezik su jak J1, potpuna pristupačnost J2, jasna odvojenost dvaju jezika, intenzivna izloženost J2, odnosno mnogo prilika za svrhovitu upotrebu J2 u realnim komunikacijskim kontekstima.“ (Bradarić-Jončić, Kolarić, 2012: 107).
Važno je naglasiti da znakovni jezik i govorni jezik nisu isto pa je govorni jezik potrebno učiti kao strani jezik i to čitanjem i pisanjem. U odgojno-obrazovnom procesu komunikacijom na prirodnom znakovnom jeziku djeca usvajaju drugi, govorni jezik i zadane nastavne sadržaje. S druge strane, često se smatra da izlaganje gluhog djeteta znakovnom jeziku negativno utječe na njegov razvoj govora, što nije točno. Razvojem znakovnog jezika i stjecanjem samopouzdanja i samopoštovanja, gluho će dijete u komunikaciji polako početi koristiti i drugi jezik. Razvoj oba jezika bit će postignut kao krajnji cilj jedino ako dijete bude potaknuto na korištenje oba jezika.
Kako bismo shvatili ulogu čujućih roditelja u razvoju gluhog djeteta važno je istaknuti da „Gluho dijete ima utjecaj na cijelu obitelj.“ (Mahshie, 2007: 680). Roditelji obično za gluhoću djeteta saznaju tek nakon njegova rođenja. To u njima izaziva zbunjenost, zabrinutost, tjeskobu i slične negativne osjećaje jer se ranije nisu susretali s gluhoćom, ne znaju znakovni jezik, a uz to, njihovo je dijete to koje je gluho. Stoga roditelji na vrijeme moraju biti obaviješteni o djetetovoj gluhoći, upućeni u nužnost rane intervencije i poticaja razvoja njihovog gluhog ili nagluhog djeteta. Uz to, trebaju im se dati kvalitetne informacije o gluhoći, kulturi i jeziku gluhih, zajednici gluhih, kao i mogućih izbora za odgoj i obrazovanje njihove djece. Također, čitanje je jedan od najboljih načina usvajanja pisanog jezika pri čemu roditelji trebaju djeci ponuditi što više sadržaja, ali i primjerom pokazati pozitivan utjecaj navike čitanja. Gluha djeca su prije svega vizualni tipovi pa je nužno povezivati konkretna iskustva i situacije s pisanjem. Također, u različitim situacijama potrebno je puno ponavljanja svega što je ranije primijećeno. Roditeljima je važno ponuditi niz informacija o dvojezičnom obrazovanju njihova gluhog djeteta i to što ranije kako bi i oni sami usvojili znakovni jezik te tako mogli komunicirati s vlastitim djetetom. Kako bi roditelji bili spremni za kvalitetan odgoj vlastite gluhe djece, okolina i društvo su ti koji trebaju postaviti temelje koji osiguravaju potporu, povjerenje i pomoć čujućim ili gluhim roditeljima. No najvažnije od svega što roditelji mogu naučiti gluho i/ili nagluho dijete je samopouzdanju i samopoštovanju. Roditeljski osjećaj ponosa na postignuća gluhe i nagluhe djece kao i podrška koja im je neprestano upućivana znatno utječu na njihov pozitivan socio-emocionalan razvoj.
(tekst preuzet sa: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7401/1/Francic-diplomski.pdf, 21.5.2021.)
Osim roditelja, važno je uključiti i ostale članove obitelji u svakodnevni život gluhe osobe, a ukoliko i oni poznaju znakovni jezik, moći će razviti puno bolji i prisniji međusobni odnos i ujedno doprinijeti jačanju dvojezičnosti kod gluhe osobe.
Naš projekt dao je mali doprinos ka olakšavanju prilagodbe i ostalih članova obitelji gluhom ili nagluhom članu obitelji nudeći besplatnu uslugu učenja znakovnog jezika putem e-learninga koji je potpuno prilagođen svima i to na način da nimalo ne ometa ostale obaveze onih koji ga uče. To u prijevodu znači da se učenju može pristupiti bilo kada, prestati s učenjem bilo kada (sustav pamti do kojeg se stupnja učenja stiglo) i opet nastaviti.
Više o tome kako se uključiti u projekt i kako koristiti e-learning možete pronaći u našim prethodnim člancima na našem webu.
Projekt je financirala EU iz Europskog socijalnog fonda, OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u iznosu od 1.499.382,72 kuna s intenzitetom potpore od 100%. Trajanje projekta je 24 mjeseca. Nositelj projekta je Udruga (na)gluhih osoba Videatur.